Sjećam se onog jutra 

kad sam brodom na jedro 

ulazio u Pučišća kao u začarani svijet. 

Kuće su imale izgled ljudi…

Ali te slike ranog djetinjstva 

koje palucaju u dubini samoće, 

u bjelini popločanih krovova, 

otimlju se riječima i tonu neuhvatljive, 

uranjaju i izranjaju iz bezdana vremena.