Pronađi priču
Nekada su ovdje živjeli stari Iliri. Bili su to skromni ljudi. Na bračkoj visoravni uzgajali su stoku, uglavnom ovce i koze. U živom kamenu dubili su pojilišta za stoku i gradili gomile koje ćeš i danas pronaći istražujući prekrasnu prirodu unutrašnjosti otoka. Gomile su im bile i kuće i hramovi i grobišta.
Ilirima su mir ometali Rimljani koji su nakon krvavih ratova u drugom stoljeću konačno zagospodarili ovim područjem. Njihovi vojnici bi za nagradu dobivali plodne zemlje uz more i na njima gradili svoje vile i svetišta. Ostaci rimskih građevina nađeni su kod današnjeg pučiškog groblja. U narednim stoljećima se poganska svetišta pretvaraju u kršćanska pa upravo na tom mjestu nastaje starokršćanska bazilika sv. Stjepana, a kasnije i benediktinski pa augustinski samostan. Uz temelje crkve sv. Stjepana i danas možeš vidjeti kamenu krstionicu iz 6. stoljeća. Oko crkve i samostana nastaju Stara Pučišća, a drugo naselje na sličan način nastaje oko nekadašnje crkve sv. Higina u zapadnom dijelu pučiške uvale. Ta mjesta uz more uskoro dolaze na udar raznih gusara pa se njihovi stanovnici povlače u unutrašnjost otoka.
U devetom stoljeću na Brač dolazi novi ratnički narod s istoka, Hrvati. Miješajući se sa Ilirima i Rimljanima, u blizini Gornjeg Humca i Pražnica grade svoja prva naselja na otoku - Gradac, Dubravice, Mošuju i Straževnik. Od tih naselja danas ćeš naći samo tragove i stare ranokršćanske crkvice s grobištima. Prvo ih je poharala kuga, a onda su se, nakon što je prestala opasnost od gusara, preostali malobrojni stanovnici počeli vraćati na more.
Tada, krajem 14. stoljeća ponovno oživljavaju Pučišća. No, mir nije dugo trajao jer je na vratima već bila nova opasnost s istoka. Osmansko carstvo se širi, a njihove lađe se zalijeću i u pučišku uvalu. Ovoga puta stanovnici Pučišća odlučuju da više neće bježati. Umjesto toga, grade obrambene kule. Ukupno trinaest kula na morskim hridima izgrađeno je od 1467. godine do druge polovine 16. stoljeća. Pučišća tako postaju mala utvrda i dobivaju naziv Luka kula. Od tih kula i danas ćeš pronaći njih šest, a ostale su pregrađene ili srušene zubom vremena.
Čuvaju se još uvijek brojni zapisi o uspješnoj obrani mjesta od turskih i uskočkih naleta. Najpoznatija je bitka iz 1571. godine kada je oko 1000 turskih vojnika sa dvadeset lađa napalo mjesto koje je tada popaljeno i opljačkano, ali ipak obranjeno zahvaljujući dobro utvrđenim kulama i zagovoru Blažene Djevice Marije. Nju su Pučišćani oduvijek posebno častili pa su joj još 1482. godine izgradili lijepu crkvu na Botku koja uskoro postaje i njihova prva župna crkva. Od župnika matične župe Pražnica dobili su odobrenje da je smiju izgraditi, ali pod uvjetom da ne bude šira od tri kamena. Mudri Pučišćani na čelu s Ciprijanom Žuvetićem potražili su tri najdulja kamena koja su mogli naći, a koja i danas možeš prepoznati na pročelju te crkvice. U njoj ćeš naći i prekrasni kameni poliptih majstora Nikole Radojkovića. U središtu mu je Majka Božja okružena sa četvero svetaca: svetim Antunom Opatom u čast zaštitnika matične župe u Pražnicama, svetim Stjepanom Prvomučenikom u čast zaštitnika Starih Pučišća, svetim Ciprijanom, imenjakom Žuvetićevim i svetim Nikolom, zaštitnikom Gornjeg Humca i imenjakom klesara Radojkovića. Pogledaš li malo bolje, na Gospinom vratu prepoznat ćeš mjesto na kojem je glava Majke Božje bila otkinuta u jednom od pljačkaških pohoda u 16. stoljeću. Predaja kaže da su je pokušali ukrasti, ali vjetar nije dopustio da brodom izađu iz uvale sve dok kamenu glavu Majke Božje nisu vratili na obalu. Našli su je prestrašeni mještani kako svijetli u jednom grmu uz more blizu današnje plaže sv. Rok i vratili je u crkvicu. U crkvici su i kameni grobovi s uklesanim grbovima osnivača Pučišća iz plemenitih obitelji Žuvetića, Aquile, Radojkovića i Bokanića pa se može reći da je ona nekropola pučiških utemeljitelja. Danas se u njoj može pogledati i jedinstvena kamena minijatura vatikanske bazilike svetoga Petra, rad pučiškog majstora Josipa Radića.
Odmah po osnutku župe 1566. godine, počinje se graditi nova župna crkva sv. Jeronima koja je sa svojim zvonikom dovršenim 1768. godine jedan od najupečatljivijih pučiških motiva. Na području Pučišća, Pražnica i Gornjeg Humca naći ćeš čak 22 veće ili manje crkve i na desetke kapelica koje je u svojoj muci brački čovjek podizao kroz stoljeća kao trajni znamen vjere, nade i zahvalnosti. Do njih te vode označene pješačke staze. Ali, kojim god putem kreneš, učinit će ti se da nestaješ u priči u kojoj se isprepliću prošlost, sadašnjost i budućnost. Opijenog mirisima Mediterana, stari će te poljski putevi voditi kroz uređene vinograde i maslinike, a udarci motike u škrtu zemlju činit će ti se poput pjesme staroga težaka koji se cijeloga života bori za kap ulja, za kap vina.
To je naša povijest. Pronađi je.