„Proputovao sam dovoljno za jedan život i ako više nikamo ne odem, ne mogu se požaliti. Neki ljudi cijeloga života ne nađu svoja Pučišća“, rekao je jednom Rory Macleod, Amerikanac koji je, istražujući Hrvatsku, biciklom došao u Pučišća. I tu ostao.

Skromna i nenametljiva, tiha i sramežljiva, skrivena u dnu duboke uvale, zbijena među pitomim brdima i zarobljena u bjelini jesenske izmaglice, Pučišća su kroz stoljeća bila i ostala začarani svijet. Svijet u kojem je vrijeme davno zaustavljeno, dio svemira koji tek treba pronaći. Nisu se otkrivala ni nudila, nisu se hvalila ni nadimala. Strpljivo su te čekala da ih pronađeš.

Što to ima u ovom malenom mjestu da je tako drugačije od svega drugoga što si u životu vidio? Koju će ti priču ispričati bijeli kameni krovovi, zbijene težačke kuće bez reda i pravila nabacane po obroncima Bračute, Mladinjeg i Lateša brda? Bez reda i pravila, a ipak u savršenom skladu, sljubljene u svojoj kamenoj bjelini. Namiguju iza zelenih škura jedna drugoj, šapću neku zaboravljenu priču koja odjekuje uskim ulicama što se strmo spuštaju do Porta.

Kreni s nama na putovanje svog života. Pronađi Pučišća, pronađi svijet za sebe.