OTOK BRAČ
Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s preko 2.700 sunčanih sati u godini odnosno ljeti od 9 do 12, a zimi preko 4 sata dnevno.
Prosječna ljetna temperatura je 23,8 C, a zimi 8,6 C. Odlikuju ga sva tipična mediteranska obilježja: duga, topla i sušna ljeta, te kratke i blage zime.
Površinom od 394 km2, dužinom od 40 i širinom od 13 km, Brač je najrasprostranjeniji otok Dalmacije, odnosno treći po veličini između 1185 otoka, otočića, hridi i grebena na hrvatskoj obali Jadrana.
Svojom Vidovom gorom (Vidovica, 778 m) ujedno je i najviši otok jadranskoga otočja.
Na Braču su danas 22 naselja, te 12 naseljenih i 5 napuštenih zaselaka. Sva su mjesta povezana asfaltnim cestama, a međumjesne udaljenosti su beznačajne.
Brač je vrlo dobro povezan s kopnom, a i cijelom Europom. Sva su uzmorska mjesta sa Splitom povezana svakodnevnim brodskim vezama (trajekti, katamarani), a trajektni promet Split – Supetar i Makarska – Sumartin, obavlja se nekoliko puta na dan.
Brač je, također, zrakoplovima povezan sa Zagrebom i Splitom, a zračna luka prima letjelice iz svih dijelova Europe.
Na Brač se stiže lako, provede ugodan odmor, a zatim odlazi teška srca. Bezbrojne plaže i uvale zaskoče vas na Braču sa svih strana.
Biljeg su Brača goleme krške površi s brojnim ponikvama, oštrim i dubokim škrapama i docima.
Stoljećima je na Braču trajala i još uvijek traje borba težaka i kamena za komadić škrte zemlje. Otimali su mala polja kamenu i stvarali terasasta zemljišta, gdje su, prirodi usprkos, podizali vinograde i maslinike.
Pored stočarstva, maslinarstva i vinogradarstva, jedna od značajnijih djelatnosti na otoku od pamtivijeka je kamenarstvo.
Bračkim kamenom građene su brojne građevine; u antičko doba Dioklecijanova palača u Splitu, a u novijem razdoblju Bijela kuća u Washingtonu.
Prvi stanovnici otoka bili su Iliri. Nastanjivali su unutrašnjost otoka, gdje se nalaze gradine i mnogobrojne gomile na istaknutim vršinama.
Ime otoka Brača (Bratza, Brattia, Brectia, Bractia, Brazza) spominje se prvi put u X. stoljeću. Smatra se danas da Brač duguje svoje ime jednoj od najplemenitijih životinja – jelenu (ilirski brenton, grčki elaphos; pa je Brač bio upisan pod imenom Brentista i Elaphusa.
Najveće je gradinsko naselje na otoku Škrip. Iz rimskih vremena ima mnogo arheoloških nalaza uglavnom na lokacijama rimskih kamenoloma i njihovih gospodarskih dobara.
Od velikog su značaja starokršćanske bazilike u Povljima (sv. Ivana Krstitelja), Lovrečini (sv. Lovre), Supetru( sv. Petar na mjestu današnje župne crkve), Splitskoj (sv. Jadre) i Postirima ( sjeverna strana župne crkve sv. Ivana Krstitelja), te Pučišćima (sv. Stjepan).
Posebnu vrijednost predstavlja 18 (znanih) starohrvatskih crkvica na vrhovima brda iz IX. –XII. stoljeća.
Poseban tip samostansko - crkvenih spomenika iz XV. i XVI. st. čine glagoljaške eremitaže na južnim obroncima Brača. Od tih spomenika svakako su najatraktivniji Zmajeva špilja (pećina) ponad Murvica s poznatim rustičnim reljefom s navodnim prizorima iz Apokalipse, te pustinja Blaca južno od Nerežišća i Dračevice, ali i Franjevački samostan u Sumartinu i Dominikanski samostan u Bolu sa svojim muzejom koji posjeduje bogatu zbirku predmeta iz špilja, numizmatičku i zbirku pomorske arheologije, te zbirku misnoga ruha i bogatu arhivsku građu.
Umjesto bogatih zdanja civilnog graditeljstva, zbog turske opasnosti s mora i s druge strane Kanala, Bračani su gradili kaštele za obranu.
Posebice je to prisutno u Pučišćima, koji se zbog 13 kula, izgrađenih za obranu naselja od Turaka, i nazivao Luka kula.
Brač je stvorio mnoge građevine velike spomeničke vrijednosti i isklesao u kamenu brojne reljefe zavidnog umjetničkog dometa.
Na Brača su brali i odvozili kamen s njega glasoviti graditelji i kipari Juraj Dalmatinac ( + 1473.), Andrija Aleši (+ 1504.), Nikola Firentinac (+1505.) i mnogi drugi za izgradnju katedrala u Trogiru, Šibeniku, Pagu, Rabu i u Italiji.